Na poziv za pomoć jednog od članova obitelji B. iz Budaševa u petak smo se uputili u njihov dom. Četveročlana obitelj živi od skromnih primanja invalidnine jednog od članova obitelji oboljelog od epilepsije. Opomene i ovrhe na račune pristižu, a mala primanja ne mogu biti dostatna kako bi pokrila režije i prehranu. Nažalost, prisiljeni su bili zamoliti nekoga za pomoć u osnovnim prehrambenim namirnicama.
Donacija im je uručena, a njihova zahvalnost očigledna.
Glasno razmišljam i to želim podijeliti s vama: Žalosno je što se tako malo osvrćemo oko sebe i ne uviđamo kako žive ljudi u našoj neposrednoj blizini – naši susjedi i sugrađani. Ljudi postaju pohlepni u potjeri i lovu za nečim što jednoga dana neće moći ponijeti za sobom. Postavimo si pitanja: Može li prosječno savjestan čovjek leći spavati u saznanju da mu je susjed zaspao gladan? Treba li čekati da ga netko za nešto moli, a zna da mu je pomoć potrebna? Dva puta smo se obraćali našim mnogobrojnim fb prijateljima za uplatu od samo 1 kune, međutim odaziv je bio minimalan, ali veliko hvala onima koji su pomogli jer u njima je snaga.
Hvala na razumijevanju za moje glasno razmišljanje, ali pišem ovo ne bi li nas sve malo razbudilo i pokrenulo da učinimo nešto za bolje danas i sutra jer zasigurno neće nitko ako nećemo mi sami.
Azra Mulabdić, članica IO GI Moj grad Sisak
