Projekt: Medijskom pismenošću do primarne prevencije vršnjačkog nasilja. Financirano sredstvima Agencije za elektroničke medije. Nositelj projektnih aktivnosti: Građanska inicijativa „Moj grad Sisak“.
Projektom pod nazivom Medijskom pismenošću do primarne prevencije vršnjačkog nasilja želimo dati doprinos smanjenju raznih pojavnih oblika vršnjačkog nasilja među djecom odnosnom učenicima razredne nastavi (niži razredi osnovne škole) putem jačanja i razvijanja medijske pismenosti, učenja odgovornog korištenja medija, učenja i razvijanja kritičkog promišljanja i vrednovanja medijskih sadržaja – primjenom edukativnih predavanja, tematskih radionica i razgovaraonica – uz uporabu vođenog čitanja i likovne ekspresije (art pristup), edukacijskih materijala, te radijskih emisija i prikaza na informativnim portalima.
Suvremeni način života koji je često lišen prirodne životne dinamike sve članove obitelji neovisno o dobi usmjerava na pasivne (sjedilačke) životne sadržaje, te sve se više vremena provodi pred TV-om. U osobitom riziku razvoja štetnih psihofizičkih posljedica su djeca i mladi. Sve skupa dodatno otežava manjak komunikacije s članovima obitelji. Istraživanja u RH potvrđuju da prosječno dijete gleda 1680 minuta TV-a tjedno, dok s roditeljima provodi tek 38.5 minuta u suvislom razgovoru. Da bi netko razvio ovisnost o televiziji ili da bi na nasilje na televiziji reagirao osobnim nasiljem, trebaju postojati preduvjeti, kao npr. specifična struktura ličnosti, manjak razgovora u obitelji, neispunjene želje, osjećaj praznine u životu, pa se ta praznina upotpunjuje televizijom odnosno medijskim sadržajima. Kombiniranim interdisciplinarnim ne-direktivnim pristupom putem izravnog rada s djecom (učenicima razredne nastave) želimo djelovati na smanjenje štetnog utjecaja medijskih sadržaja na usvajanje i primjenu nasilnog ponašanja u vršnjačkim odnosima. Učenike želimo podučiti toleranciji, mirnom rješavanju sukoba, kritičkom mišljenju, odgovornom korištenju medija, te zdravim oblicima korištenja informacija i medijskih sadržaja. Medijsku pismenost kao razvoj pojedinačnih i društvenih znanja i vještina potrebno je razvijati i primjenjivati od početka života, jer posljedice propuštanja činjenja navedenog imaju višestruke, složene i dugoročne posljedice koja se putem opće patologije mogu manifestirati u svim kasnijim fazama života.
S obzirom da danas djeca vrlo rano počinju koristiti različita medijska sredstva može se slobodno reći da je djetinjstvo postalo medijsko. Međutim, nisu samo mediji ti koji utječu na dijete i zbog kojih dijete usvaja određene obrasce ponašanja – već (ne)aktivnost tj. pasivnost odraslih kojima su djeca okružena. Nije presudan negativan utjecaj medija, već ravnodušan roditelj koji ne brine koliko dijete provodi vremena uz medije, kakve medije i kako oni utječu na njega. Nije novost da je primarni socijalizacijski agens za djecu njegova obitelj. Ako roditelj odgovorno prihvaća svoju ulogu, zna da je on taj koji pomaže djetetu u medijskom opismenjavanju.
Očekuju se unaprijeđena razina znanja o odgovornom korištenju društvenih mreža i aplikacija za komunikaciju, odgovorno korištenje medija i medijskih sadržaja; doprinos razumijevanju, kritičkom promišljanju i vrednovanju medijskih sadržaja; odgovorno dijeljenje informacija i medijskih sadržaja; razvijenija znanja i odgovornije korištenje e-aplikacija pri uporabi suvremenih tehnologija s posljedičnim osvještavanjem mogućih uzroka vršnjačkog nasilnog ponašanja i posljedica; učinkovitijim vlastitim načinima rješavanja sukoba, vještinama izražavanja želja i potreba, postavljanja granica i razgovora kao konstruktivnog načina rješavanja sukoba. Učenici bi trebali biti osvješteniji o važnosti pružanja pomoći prijateljima koji su u situacijama kada trpe nasilje ili čine nasilje, kao i da budu dovoljno osnaženi da se obrate za pomoć u slučaju nasilja odraslim osobama.
Na razini osnovnih škola očekujemo manje rizičnog ponašanja učenika, manje kriznih situacija, više usmjerene pažnje tijekom nastave, manje neopravdanih sati; škole s više učenika koji su skloni mirnom rješavanju sukoba, odgovornom korištenju medijskih sadržaja, primjereno medijski pismenih i odgovornih – koji nemaju potrebe za nasiljem i koji se tolerantno odnose prema onima koji se po nečemu razlikuju od njih.
Očekujemo promjena i na obiteljskoj razini na način da projektne aktivnosti pomažu roditeljima u odgoju djece u smjeru odgovornog ponašanja i učenju nenasilja. Roditeljima će biti putem škole distribuirani edukativno-informativni leci sačinjeni za prigodu ovog projekta.
Smatramo da će se ostvariti promjene i u populacija vršnjaka – promatrajući model ponašanja svojih vršnjaka koji su razvili bolje socijalne vještine i sami usvajaju prihvatljivija ponašanja – primjerena znanja i vještina odgovornog korištenja suvremenih tehnologija.
